Dubrovačko-Neretvanska županija

    Dubrovačko-Neretvanska županija je najjužnija županija u Republici Hrvatskoj. Zauzima prostor od 1.785 km2 i ima oko 127.000 stanovnika. Teritorijalno je organizirana u 22 jedinice lokalne uprave i samouprave, odnosno 5 gradova (Dubrovnik, Korčula, Ploče, Metković i Opuzen) i 17 općina (Blato, Dubrovačko primorje, Janjina, Konavle, Kula Norinska, Lastovo, Lumbarda, Mljet, Orebić, Pojezerje, Slivno, Smokvica, Ston, Trpanj, Vela Luka, Zažablje i Župa dubrovačka). Sjedište je Županije u gradu Dubrovniku.
    Za burne povijesti, na ovom se području dodirivalo i sukobljavalo mnoštvo suvereniteta i pomorskih sila: Bizanta, Saracena, Hrvata, Normana, Venecije, malih kneževina i kraljevina, pa ugarsko-hrvatske države i preko nje rimsko-njemačkog carstva, osmanlijskog, habsburškog i Napoleonovog carstva.
    Na takvoj razmeđi mali grad poput Dubrovnika uspio je političkom umješnošću izboriti potpuni oblik samouprave tako da je stoljećima djelovao kao samostalna država, Dubrovačka Republika. Specifičnost područja Dubrovačko-Neretvanske županije jest u njenom uskom i nehomogenom obalnom pojasu koji je planinskim masivom odvojen od unutrašnjosti, a na području Neum prekinut državnom granicom s Bosnom i Hercegovinom. Samo na području Donjo-neretvanske doline ima prirodnu vezu s unutrašnjošću i spoj prema sjeveru te panonskom dijelu Hrvatske.
     Prostor Županije tako čine dvije osnovne funkcionalne cjeline:
        - relativno usko uzdužno obalno područje s nizom pučinskih i bližih otoka (od kojih su najznačajniji Korčula, Mljet, Lastovo i skupina Elafitskih otoka)
       - prostor donje Neretve s gravitirajućim priobalnim dijelom
    Fond kulturnih dobara Dubrovačko-neretvanske županije čini vrlo veliki broj vrijednih kulturnih dobara. Od samo graditeljske baštine pripada mu oko 168 zaštićenih, ponajprije gradskih povijesnih, gradsko-seoskih i tradicionalnih seoskih naselja, od čega 10 registriranih (npr. Dubrovnik, Ston, Mali Ston, Korčula, Lastovo, Vid, Orebić, Viganj, Kućište), a 11 preventivno zaštićenih (npr. Cavtat, Ćilipi, Selaci, Slano, Banići, Kotezi, Soline, Brsečine, Trstenik).
    Sama povijesna urbana cjelina grada Dubrovnika uvrštena je 1978. godine u UNESCO-ov registar svjetske baštine. Također, tu je 1436 zaštićenih povijesnih građevina, crkava, samostana te drugih sakralnih građevina i kompleksa, starih utvrda i gradina, bedema, nekropola, arheoloških istraženih i neistraženih nalazišta, starih mostova, ljetnikovaca, od čega 314 registriranih i 346 preventivno zaštićenih. Tu su kao nepokretna kulturna dobra i krajobrazi s povijesnim obilježima.