Ovaj modrooki izvor nalazi se u selu Cetina, sedam kilometara udaljenom od Vrlike, u blizini crkve Sv. Spasa, što je Hrvati sagradiše pred tisuću godina. Crkva je predromaničke forme, s najstarijim zvonikom u Hrvatskoj, a izvor se napaja vodama livanjskog, duvanjskog, te čak i kupreškog i glamočkog polja.
Gornje porječje omeðeno čvrstim okvirom dvaju paralelnih planinskih lanaca jest Cetinska krajina, s obiljem plodnog tla, šuma i pašnjaka, što je pogodovalo okupljanju ljudskih zajednica. Na tom je području već u X. stoljeću stvorena administrativno – politička jedinica – Cetinska županija.
Gradine na povišenim lokacijama govore o nazočnosti Ilira, koji nisu imali pisma, pa nam o njima kazuju rimski zapisi. Rimljani su na istom tom području utemeljili nekoliko naselja, povezavši ih cestama.
Nakon šest stoljeća Rimske imperije na područje rijeke Cetine provaljuju Avari i Slaveni, a Hrvati postaju i ostaju glavni etnički subjekt regije. Turci nadiru u XVI. stoljeću i zadržavaju se 150 godina, a za njima ostaje priča o čudesnoj obrani nekadašnjeg rimskog uporišta, grada Sinja, na dan Velike Gospe, 1715. godine. Te godine je nekoliko stotina sinjskih boraca uspjelo obraniti grad opkoljen tisućama Turaka, a racionalno objašnjenje dogaðaja ne postoji;
Sinj je imao nebesku pomoć Majke od milosti – Gospe Sinjske, čiji se blagdan slavi 15. kolovoza. I glasovita sinjska Alka je spomen na dane pobjede. Svake godine u kolovozu, alkari s konjima i kopljima jurišaju na neprijatelja kojeg simbolizira alka. Za turiste spektakl, Alka je za Cetinjane ponos, izlog, čast, prestiž, čak i prkos...
Rijeka Cetina opušteno se širi Sinjskim poljem, što se s površinom od 60 četvornih kilometara pruža podno grada. Napustivši Sinjsko polje, ova 105 kilometara duga rijeka, ulazi u duboki kanjon kojeg je probijala tisućama godina. Na svom putu kod sela Zadvarja pretvara se u vodopade Velika i Mala Gubavica sunovraćujući se u ponor dubok šezdeset metara. Kanjon poslije vodopada postaje pitomije ljepote i pruža se sve do impozantnih kamenih vrata, kroz koja Cetina hrli moru u zagrljaj i gdje je kumovala rođenju grada Omiša.