Dalmacija-južna Hrvatska

    Južna Hrvatska ili Dalmacija jedan je od najstarijih regionalnih i zemljopisnih pojmova u ovom dijelu Europe. To je izduženi primorski pojas Hrvatske dug oko 400 i širok do 70 km. Dalmaciju omeđuju planine Velebit, Dinara i Kamešnica.  Površina Dalmacije je 12.103 km2, a na tom prostoru živi 980.000 ljudi. Glavne gospodarske grane su turizam, pomorstvo, trgovina, industrija te poljodjelstvo.
   
    U upravnom smislu, pojam Dalmacije ne postoji. Dalmacija se zemljopisno dijeli na sjevernu, srednju i južnu, a upravno na četiri županije: Zadarsku, Šibensko-Kninsku, Splitsko-Dalmatinsku i Dubrovačko-Neretvansku.

    Na klimatske prilike utječe Jadransko more na jednoj i planina Dinara na drugoj strani. Tako postoje dva tipa klime, i to sredozemna u primorju i na otocima te blago kontinentalna u Zagori. Sredozemna klima očituje se vedrinom neba, pa je broj sunčanih sati velik. Otok Hvar ima 2718 sunčanih sati godišnje, što je najviše u Europi. Prosječna temperatura u primorju: siječanj 6 do 11°C, kolovoz 21 do 27°C; temperatura mora zimi je 12°C, a ljeti oko 25°C.

    Od osam hrvatskih nacionalnih parkova, četiri se nalaze u Dalmaciji: Paklenica, Kornati, Krka i Mljet. Njima, kao prostor osobito vrijedne prirodne baštine, treba pridodati i područja pod strogom zaštitom - parkove prirode. U Dalmaciji ih ima tri: Južni Velebit, Telašćica i Biokovo.

    Sami odlučite čemu dati prednost - raskošnim ljepotama koje je stvorila priroda ili onima koje je tijekom povijesti stvorio čovjek. Dalmacija obiluje kulturno povijesnim spomenicima sredozemne kulture, antičkim spomenicima, spomenicima ranog srednjeg vijeka, romaničkom sakralnom baštinom te nizom očuvanih karakterističnih sredozemnih urbanih cijelina.

    Od šest lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a u Hrvatskoj, čak se četiri nalaze u Dalmaciji: Dioklecijanova palača u Splitu, gradovi Dubrovnik i Trogir, te katedrala Sv. Jakova u Šibeniku.